„Poruke Pjerovih karikatura su tako jasne kao da je sve bilo juče. Iz karikatura se vidi da se istorija možda i ne ponavlja, ali da savremenost može da bude veoma nalik prošlosti. Zato je ova knjiga priča o nama. Da i danas, kada uglavnom mislimo da sve počinje od nas, znamo da se izreka ‘bilo, ne povratilo se’, nikad nije koristila slučajno.“
(monografija „Pjer“, 2010.)
Slikar i karikaturist Pjer (Petar) Križanić (Glina, 19. svibnja 1890. – Beograd, 21. siječnja 1962.) je jedan od rodonačelnika jugoslavenske karikature, kao političkog komentara u dnevnim novinama, pisac i esejist te jedan od osnivača „Ošišanog ježa“ (1935.).
U Zagrebu je završio Obrtnu školu i studirao na Akademiji likovnih umjetnosti (1908.–1911.). Novinskom se karikaturom počeo baviti 1909. u zagrebačkom satiričnom listu „Koprive“ (gdje je urednik od 1918. do 1922.). Tamo je radio sa svojim školskim kolegama, također talentiranim karikaturistima Slavkom Varešom i Brankom Petrovićem. Radove je objavljivao pod pseudonim „Pjer“, koji mu je dao urednik, da bi ga zaštitio od austrougarskih cenzora, a kasnije je ovaj nadimak usvojio i stalno koristio. Sve njegove karikature iz tog doba su bile usmjerene protiv austrougarske politike, nakon aneksije Bosne i Hercegovine.
Za vrijeme Prvog svjetskog rata, 1915. mobiliziran je u austrougarsku vojsku. Označen kao politički sumnjiv, poslan na talijanski front, gdje mu se ponovo pružila prilika da iskaže svoj umjetnički dar. Kako su u to vrijeme na svim europskim frontovima izdavane litografske novine, u čijem je sadržaju bilo mjesta za humor i karikaturu, i on je 1916. izdavao humoristični list „Brocak” (njem. Der Brot-Sack – vojnička torba za kruh). Jedan primjerak lista „Brocak“ iz 1916. čuva se i u Zbirci slika, grafika i skulptura u Hrvatskom povijesnom muzeju. Na talijanskom frontu ostaje do 1917.
Autor je portreta hrvatskih pisaca u knjizi „Par nas s Parnasa“ (koautor Krešimir Kovačić, 1922.). Od 1922. djelovao je u Beogradu, najprije u „Novom listu“, zatim kao karikaturist „Politike“. Crtački vještim i psihološki pronicavim karikaturama pratio je sva društvena zbivanja, a osobito je oštro komentirao politički negativne pojave. Objavio je tri mape karikatura: „Naše muke“ (1923.), „Kuku, Todore!“ (1926.), „Protiv fašizma“ (1948.). U „Politici” su nastale neke od njegovih najpoznatijih karikatura, i za nju radi sve do odlaska u mirovinu 1950.
U humoristično-satiričnom časopisu „Ošišani jež“ radi sa širokim krugom suradnika, koji je obuhvaćao gotovo sve tadašnje vodeće pisce i humoriste. U uredništvu su se okupljali mlađi umjetnici, koji su se ugledali na Pjera, među njima, Miloš Vušković, Milorad Ćirić, Ivan Lučev, Sabahudin Hodžić, Dragoslav Stojanović, Dušan Jovanović, Đorđe Lobačev.
Drugi svjetski rat je proveo ilegalno na Zlatiboru, pod imenom Petar Marić i u Mostaru, odakle je početkom 1944. stupio u NOB. Nakon Drugog svjetskog rata sudjeluje u obnovi rada „Politike” i „Ošišanog ježa”, koji prestaje izlaziti 1941. da bi u listopadu 1945. nastavio izlaziti pod nazivom „Jež : jugoslovenski list za humor i satiru“. Godine 1945. je izabran za prvog predsjednika Saveza novinara Jugoslavije.
Bavio se i likovnom kritikom. Posthumno je 1967. u njegovu čast ustanovljena nagrada „Pjer“, koja se dodjeljuje svake godine, za doprinos suvremenoj novinskoj karikaturi. Jedna ulica na Paliluli u Beogradu nosi njegovo ime.
KARIKATURE:
