Čuveni strip crtač i otac zagrebačke škole crtanog filma Neugebauer nije imao ideje za vic-karikature, a kolega mu Marcel Čukli imao ih je na pretek te su kao dvojac objavljivali pod pseudonimom Vanič.
Marcel Čukli (1921.–1996.) je pripadnik takozvane prve generacije domaćih strip-autora, pisac, urednik i scenarist koji je svojim djelovanjem u zabavnim i strip-izdanjima spajao predratno, ratno i poslijeratno razdoblje, u rasponu od „Veselog vandrokaša“, kojeg je 1938. pokrenuo Marcelov vršnjak, tada 17-godišnji Walter Neugebauer, do „Plavog vjesnika“, štoviše, do „Alana Forda“. Izrastao je u vrsnog žurnalističkog zanatliju, koji će u nimalo lakoj, no zanimljivoj i na trenutke uzbudljivoj novinskoj profesiji provesti punih pet desetljeća!
Vodio je i kao glavni urednik potpisivao impresivan broj listova i časopisa. Redom: zabavni obiteljski tjednik „Za Vas“ (uređivao ga je od 1943.), strip-zabavnik “Petko” (1953.), “Miki strip” (1954.), revija “Novela – film” (1957.), “Naša smotra”, zabavno-edukativni list mladih zadrugara (1962.), ilustrirani časopis “Suvremena tehnika” (1966.). Profesionalnu biografiju Marcela Čuklija dopunjuju godine provedene u uredništvima “Zabavnika” (1943.–1945.) i humorističkog tjednika “Kerempuh” (1945.–1953.). Posljednjih petnaestak godina (umirovljenikom je postao 1986.) uređivao je “Vjesnikova” izdanja “Super strip”, “Alan Ford”, “Avantura”, “Pobjeda” i dr.). “Tom i Jerry”, Zagorkine romane u svescima te biblioteku westerna “Laso”.
Walter, Nobika i Čukli su 1945. našli novi kreativni prostor u “Kerempuhu”. Na stranicama tog humorističkog tjednika uspješno se nastavljala zagrebačka tradicija visoke likovne vrijednosti onih grafičkih vrsta koje se izražavaju u novinskom tisku, u prvom redu karikature. Dok su braća Neugebauer, kao davno uhodan par, u “Kerempuhu” objavljivali kraće humorističke stripove (katkad uz rimovne dijaloge), Walter i Čukli uspostavili su drugačiji oblik suradnje. Postali su uigrani tandem za stvaranje karikatura: Marcel je smišljao ideje, Walter ih je crtački realizirao. Zajednički pseudonim bio im je Vanič (“Walter Neugebauer i Čukli”). Zbog još svježeg sjećanja na djelatnost u endehaškom “Zabavniku”, nije im bilo dopušteno da se potpisuju punim imenom. S vremenom će Marcel na isti način surađivati i s nizom mladih karikaturista koji su pristizali u “Kerempuh”, u prvome redu s Dovnikovićem i Delačem.
Film “Veliki miting” (dovršen početkom 1951., trajanje 20 minuta) praktično je nastajao u prostorijama uredništva i malo se koji član redakcije “Kerempuha” nije očešao o projekt: Marcel je dao više ideja za gagove. Kao gag-man surađivao je i u nekoliko narednih crtića nastalih u “Duga filmu”, poduzeću za proizvodnju crtanih filmova koje je osnovano odmah po evidentnom i bučno pozdravljenom uspjehu “Velikog mitinga”. Tu će nastati i Marcelov scenarij za “Crvenkapicu”, naš prvi crtani film u boji, namijenjen djeci (bit će ostvaren 1954. u “Zora filmu”).
KARIKATURE:
„Ideja koju nam srevira dobar karikaturist uspješna je upravo zbog toga, jer duhovito i sažeto priopćava svoj kritički sud.” Fadil Hadžić Anatomija smijeha (studije o fenomenu komičnoga), 1998.