„Tako iz bogoslovije odoh u NOB, ratovah i stigoh u umetnost, u život!“
Strip crtač, karikaturist, slikar i novinar Dragan Savić (Petrovac na Mlavi, 6. svibnja 1923. – Beograd, 12. siječnja 2009.), jedan je od osnivača lista „Ošišani jež“, dio naraštaja „Zlatnog doba srpskog stripa“ (1935.–1941.) i autor maskote Beograda, vrapca Dživdžana.
Obitelj ga pred Drugi svjetski rat šalje u Bitolj da uči bogosloviju, ali tu se nije pronašao. Prve stripove objavljuje u beogradskim listovima „Dečje vreme“, „Vreme“, „Mlada krila“, i najvažnije, s scenaristom Brankom Vidićem, za list „Mikijevo carstvo“ u razdoblju 1939.–1941. Savić se prvi put u „Mikijevom carstvu“ pojavljuje u 25. broju s Vidićevom adaptacijom klasika dječje književnosti – „Kraljevića i prosjaka“. Uskoro će isti tandem započeti novu epizodu već popularne serije „Džungla Ved“ koju je Đuka Janković stvorio u suparničkom „Mika Miši“. Sve do bombardiranja Beograda i gašenja „Mikijevog carstva“ 1941., Vidić i Savić objavit će još i stripove „Ben Hur“, „Plameni pilot Džerom Hučison“ i naučno-fantastični „Kosmogenit“, koji Savić potpisuje pseudonimom Rous Hogan. Krajem 1940. Dragan Savić samostalno započinje svoj posljednji strip u „Mikijevom carstvu“ – „Tarcanete“ (nastavak stripa Nikole Navojeva).
Jedna od rijetkih inicijativa za strip crtače u Beogradu za vrijeme Drugog svjetskog rata bila je i revija „Strip knjiga“ pokrenuta u ljeto 1942. Na stranicama ovog lista Savić objavljuje realistične stripove „Pravi put“, „Dva brata“ i „Vatra“, ali list se ubrzo gasi i nijedan od ovih stripova nije završen. Više od godinu dana kasnije na stranicama „Malog zabavnika“ Dragan Savić će u nastavcima objaviti cjelokupan strip „Dr. Pjer“. Dalji angažman Dragana Savića biće gotovo u potpunosti vezan za karikaturu i ilustraciju. Ova karijera počet će za vreme rata na stranicama lista 21. srpske divizije „Borac“. Krajem 1945. i početkom 1946. Savić se ponovo na kratko vraća stripu u listu „Kometa“ s „Kaščejem Besmrtnim“, inspiriranim istoimenim sovjetskim filmom. Nakon 1946. prestaje da se bavi stripom i većinom djeluje kao karikaturist u listovima „Jež“ i „Borba“.
Nakon „Ježa“, od 1953. prelazi u „Borbu“ gdje će ostati do mirovine. Gotovo četiri desetljeća Savićeva rada u „Borbi“ predstavljena su u monografiji pod nazivom „Reč i slika“ iz 1998. Dobitnik je brojnih nagrada, a među njima i nagrade za novinsku karikaturu „Pjer“, čiji je idejni tvorac.
Slobodan Marković će u rječniku manje poznatih riječi i izraza, na kraju svoje knjige „Sto ludih ručkova Libera Markonija“ (Podravka, 1971.), njenog ilustratora Dragana Savića definirati riječima: „prognanik manastira Gornjaka koji životari od slikarstva i karikatura“.
KARIKATURE:
„Supruga karikaturista gledajući muža kako odsutno pogledom luta iznad tanjura, zna reći: »Opet crtaš karikaturu!«” Fadil Hadžić Anatomija smijeha (studije o fenomenu komičnoga), 1998.